Buđenje {→kratka priča }

Normalni Arapi fini su i gostoljubivi ljudi, dok te fundamentalisti odmah skrate za glavu, s razlogom ili bez.

Otvorim oči iz bočnog položaja na podu. Krupni kukac protrči. Stane i pogleda me. Skočim kao oparen. Nešto s njim nije bilo u redu.

Prostorija prazna da praznija ne može biti. Rolete spuštene, prozorska krila otvorena, zraci svjetla titraju kroz rupice. Virnem kroz jednu.

Gdje sam, jebemu?

Vani parkiran auto, ZG na tablici, pored njega natpis Ulica Jorgovana. Koji klinac?

Jučer sam usnuo u Haifi. Kako sam se, pobogu, probudio tri tisuće kilometara dalje? Još k tome u istoj pidžami.
Um mi se uzvitla tristo na sat. Što sad?

Nemam odjeće, nemam novaca, dokumenata, ništa. I što ću k vragu u domovini? Otišao sam i nisam se htio vraćati. I što u Zagrebu umjesto u Rijeci? Ovdje nemam nikog. Imam nešto poznanika, ali kako do njih bez smartfona? Tko danas pamti telefonske brojeve.

Što mi se dogodilo? Rusi?

Ima ih dva milijuna u Izraelu, ali nisam zalazio u njihove interesne sfere, tako da ne mogu naći smislen razlog zašto bi me prebacili ovdje. Uostalom, da Rusi imaju nešto protiv mene, organizirali bi moje samoubojstvo ili tuču u kojoj bih nepovratno stradao, a ne putovanje.

Što ako su Izraelci u pitanju?

Jest da sam kritizirao premijera putem društvenih mreža, ali putovanje kao korektivna poruka djeluje mi pretjerano. Znam da obožavaju misteriozne stvari, ali novac obožavaju više. Krajnje sam sitna riba, ne bi na mene trošili black op resurse. S druge strane, kada bi mi željeli korigirati ponašanje, pokupili bi me maricom, prijetili, derali se toliko da ne bih znao gdje mi je glava i doznali sve što znam i ne znam.

A što ako su Arapi?

Ma kakvi Arapi. Normalni Arapi fini su i gostoljubivi ljudi, dok te fundamentalisti odmah skrate za glavu, s razlogom ili bez.

Što još?

Možda se otvorio nasumični prolaz u paralelni univerzum, ali kakav bi to prolaz bio koji s kreveta pokupi mene, a ne i ženu i pse.

Što je ostalo?

Oteli me vanzemaljci, obavili testiranja i izbacili nekoliko tisuća kilometara dalje? Ima po svijetu takvih svjedočanstava, ali ostaju tragovi na tijelu i bolna mjesta, a ja toga nemam. Jedino me leđa bole od spavanja na podu.

A možda je to samo...

Alarm na smartfonu započne milozvučno svirati 'kapi rose'.

Lui, koji je uvijek zalijepljen za mene, podigne šiljate uši poput antena i onda ih iznova spusti.

Nana krene mahati repom da se cijeli krevet zanjiše.

Cmoknem ženu.

Pomazim Luia i Nanu.

Protegnem se.

Dome, slatki dome!

Iznenada, kukac mi pretrči preko stopala.

Zastane, pogleda me i odjuri.

Zakleo bih se da je to bio onaj isti, zagrebački.

© Yon Goldstein