Irvin D. Yalom: Schopenhauer kao lijek {→osvrt }

Čudesno je kako u ponašanju zapadnjaka često vlada bahatost, isključivost, pokušaj dominacije. To u startu govori da je riječ o pozi emocionalno nerazvijenih. Što je IQ bez EQ? Robot s lošim softwareom?

Iako sam osvrt počeo s kritikom Schopenhaura kao čovjeka, ne i kao filozofa, roman me se poprilično dojmio. Istina je i da sam gajio predrasude prema Yalomu, zbog kojih mi je dugo trebalo da krenem s čitanjem.

Yalom je egzistencijalistički psihoterapeut, što znači da je prizemljen, previše 'realističan' za moj ukus. No, pisana riječ mu je fleksibilna. U svoja djela voli uplitati psihologiju, filozofiju, a začudo, nađe se i nešto budizma.

Glavnina radnje odigrava se u psihoterapeutskoj grupi u kojoj se sučeljavaju ljudi različitih karakternih osobina. Vrlo zanimljiv pristup. I mudar, budući da je pisac vrstan psihoterapeut pa suvereno vlada materijom.

Roman za glavnu temu ima suočavanje s bolesti i smrti, ali više na razini grupe nego pojedinačno. Tema je svojevrsna kamuflaža. Roman se ustvari bavi ovisnošću o seksu i svladavanjem ovisnosti putem filozofije Schopenhauera. Čitajte!

© Yon Goldstein