Laku noć {→kratka priča }

Da, njezine oči su kamera.

Sitni sati. Konačno tišina. Odjednom, vrisak.
I ne samo jedan.
Vriskovi su odzvanjali stubištem.
Lazo je prvi izvirio kroz vrata, pažljivo osluškujući.
- Lazo, kakva je to buka?
- Čuo sam vrisak.
- Da vrisak! Kao da nekom kožu deru.
U tom se trenutku sve ponovi. Začuje se otvaranje vrata na gornjem katu i koraci koji se spuštaju.
- Ljudi, što je bilo?
- Ste dobro?
- Tko je dobio batina?
- Ma dobro smo, ali netko vrišti u prizemlju.
- Ajmo dolje!
- Brže!
- Možda nekom treba pomoć!
- Ki zna ča je bilo?
Cijela se svita zaputi u prizemlje ovlaš dodirujući jedni druge poput slijepaca. Kada su vriskovi odjeknuli i treći put, svi su protrnuli i čvrsto se zbili. Svi osim djevojčice Sare. Ona pojuri prva.
- Gdje ćeš Sara?
- Ne mrdaj!
- Kade ćeš?
- Stani dijete!
- Ne znamo što je dolje!
- Mama, nema žive duše, ali vidi što sam našla! - kaže Sara i pokaže ofucanu lutku.

Iz lutke se prolomi jezivi vrisak.

- Mio dio!
- Lutka?
- Koja govori?
- Tko govori?
- Zašto?
- Kakva lutka?
- To je Cayla. Posebna lutka.
- Kako posebna?
- Njome se može upravljati putem pametnih telefona.
- Ma nemojte reć!
- Svatko udaljen desetak metara može gledati kroz njene oči, govoriti, slušati…
- Ajmeee…
- Vidi, vidi, zanimljivo…
- Kuda ovaj svijet ide!
- To je kvasina, ne svijet!
- Kakva kvasina?
- Dijete drago, kako to misliš, zar netko može vidjeti sve što lutka vidi?
- Da, njezine oči su kamera.
- Majko moja! Pa onda netko sada gleda nas!
- Užas!
- Sklopite joj oči!
- Ne bojte se, isključila sam je – dobaci Sara.
- Hitite to va smeti!
- I onda će je netko opet uključiti da vrišti.
- A da zovemo policiju?
- Zbog lutke? Pa što vam je!
- Dajte Lazo budite pametni!
- A možda je bomba?
- A možda su svemirci, ha, ha…
- Ma kakva policija! Do jutra će nas tu ispitivati…
- Ma znate što? Ponijet ću lutku kući i baciti je sutra u smeće.- umiješa se Rahel - Idemo Sara, na spavanje!

Svi su zbunjeno kimnuli glavama i polako se razišli.
Rahel i Sara uđu u stan i krenu ka sobama.
Začuje se: - Laku noć!
Svjetla se ubrzo utrnu.

Cayla je ležala pored ulaznih vratiju i prošaptala: „Laku noć“.

© Yon Goldstein