Mikropotrage {→blog }

Sudjelovao sam u nekoliko radionica pisanja. Što sam naučio? Recimo to ovako. Prije radionica sam patio od velikih riječi (i klišea), kao da sam čitav univerzum htio sabiti u jednu. Više nije tako. Sad volim male riječi. One na koje rijetko obraćaš pažnju. I manje grandiozne teme (iako o tome valja dodatno promisliti).

Ranije sam izjavljivao kako volim kratke forme i da mi realizam nije stimulativan, fantazirao da pišem Science Fiction ili Fantasy. Mislim da sam tražio prečicu i time ometao nalaženje kreativnijeg rješenja.

U SF-u kad se nađeš pred spisateljskim problemom, premostiš ga tehnologijom. Kod Fantasya to izvedeš magijom, nadrealnim.

Da se razumijemo, kratke forme volim još uvijek. Tu nema pomoći. Također, čitati SF i Fantasy, ali manje, mnogo manje.

Nekad sam bio zaljubljen u psihologiju, ali više nisam ni to. Svijet je previše psihologiziran. Do karikaturnih dimenzija. Manipulira se u reklamne, političke i ine svrhe. I previše se govori o devijacijama, toliko da više nitko ne prepoznaje mentalno zdravu osobu.

Promijenio sam se, ničim od navedenog više nisam zadovoljan. Trebam nešto posebno, začudno, ali stvarno. S riječima jednostavnim, formama proizvoljnim. Ljudsko, ljudsko, ništa pretenciozno.

© Yon Goldstein