Nemam što {→blog }

Trenutno nemam ni jednu dovoljno zanimljivu knjigu za čitati. Događa se povremeno. Tako je to. Izdavači trče za brojkama, a brojke se ostvaruju među čitateljstvom koje baš i nema neku razinu svijesti. Dakle, igraš na emocije čitatelja i to niže emocije, a nasiljem u radnji ćeš to osigurati. Kada pročitaš da je neki roman bestseler, to je ustvari preporuka što ne trebaš čitati. Ako se prodaje, nije dovoljno dobro, a ako se ne prodaje ili nema interesa među prosječnom publikom, tada to nitko neće htjeti publicirati. I tako se izdavaštvo vrti u negativnom krugu i što je najgore, trend kvalitete opada. Ako podilaziš publici radi zarade, za očekivati je da će djela postati sve gluplja. Ako ne podilaziš, možeš se oprostiti od zarade.

Pustimo to. Samo se iznerviram. Zarada ispred svega. Kako to može ispasti dobro?

Baš sam pročitao interview sa Srđanom Valjarevićem. Ubijte me, nemam pojma tko je čovjek. Ništa njegovo i o njemu nisam čitao. Taj interview je jedina stvar. Nije ni bitno, ovo što ću citirati i više je nego dovoljno da izjavim - To je moj lik!

Ljudi pišu i misle onako kako žele da pišu i misle. Koji mit bi trebalo da se sruši? Siguran sam da nisam imao mit. Ja sam samo ćutao i radio nešto drugo neko vreme. Nemam nikakvu karijeru, nisam je nikad želeo, ne želim je ni sada, ako uključiš i ćutanje, onda sam puno uradio u životu. A i ćutanje je deo književnosti ili makar književne biografije.
Imam šest knjiga, a kad bi se uračunalo ćutanje i druge životne aktivnosti, bilo bi toga baš mnogo što sam uradio.
Ti romani, najčešće je to mrtva i dosadna stvar. Mene zanima da pišem ono što me zanima od života, a ne da obrađujem teme. I zato ako nemaš ništa, onda ćutiš.

Cijeli intervju: https://pulse.rs/ovo-je-sad-najbolje-sto-ovde-moze-da-bude/

© Yon Goldstein