Trofej {→kratka priča }

I dalje sam osjećao trnce. Bezbroj sitnih električnih pražnjenja.

Bože, kako je vrelo to stvorenje. Ta meka zaobljenost mačjih kretnji. Uvijek tako taktilna. Neprestano dodiruje. I zavodi. Ruke poput hobotnice. Posvud ih ima. Gdje te dodirne osjećaš trnce. Bezbroj sitnih električnih pražnjenja.
- Kružim. Ubijam vrijeme. Gledam da sretnem ljude poput tebe.
- Uspjelo ti je. Ajmo na kavu!
- Ne mogu. Čekam nekog.
Licem joj kao na platnu projuri sjena nelagode.
- Koga čekaš?
- Vidjet ćeš kad se pojavi.
Ususret nam je dolazio Ivan, moj najbolji prijatelj.
- Gdje si frende?
Podrugljiv osmijeh. Frizura 'američka mačka'. Dugački pramen otpuhivao je u stranu. Miris Brut Faberge. Summa summarum, kompletna oprema.
- Pa gdje si dečko? - Udari me lagano šakom u rame - Što mi to radiš s curom?
- Evo, držim je na toplom.
Uhvati je oko struka. Poljubi lagano i iskusno. Ona spremno ruke položi na njega. Zamislio sam da su te ruke na meni.
- Iznenadili ste me. Drago mi je zbog vas! Najdraži ste mi ljudi.
Njezine oči zaljubljeno su frcale iskrama. Ivanove, kao i uvijek, nisu govorile ništa. Nadam se da ona neće biti samo još jedan njegov trofej. Način na koji je pogledao curu u prolazu rekao mi je da hoće.
- Gdje ćete?
- Idemo u kino. Gledat ćemo 'Apokalipsa danas'.
To smo on i ja trebali gledati. Nije film za ljubljenje i pipkanje u zadnjem redu.
- Odlično! Pričat ćete mi kakav je film!
- Of course my horse! - kaže Ivan.
- Naravno! - kaže ona.
Dok su odlazili, držao ju je oko struka. Obavijala se oko njega. I dalje sam osjećao trnce. Bezbroj sitnih električnih pražnjenja.

© Yon Goldstein